Odredbom članka 65.stavak 6. Zakona o radu (NN 93/14,127/17,98/19,151/22,46/23,64/23) propisana je zaštita određene skupine radnika i to radnika koji u nepunom radnom vremenu radi za više poslodavca, trudnica, te roditelja s djetetom do osam godina života. Isti mogu raditi prekovremeno samo ako dostave poslodavcu pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku na takav rad, osim u slučaju više sile.

Radnik koji kao roditelj koristi pravo na rad s polovicom punog radnog vremena ostvaruje navedeno pravo sukladno odredbama posebnog propisa, Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama (NN 152/22,34/25). Obzirom da navedeno pravo radnik u potpunosti ostvaruje po posebnom propisu kojim su propisani uvjeti i način ostvarivanja toga prava, navedena kategorija radnika nije izrijekom navedena u članku 65. stavku 6. Zakona o radu.

Rad s polovicom punog radnog vremena prema čl. 9. st. 1. točki 4. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama je pravo roditelja da umjesto korištenja roditeljskog dopusta (nakon rodiljnog dopusta), radi pola svog uobičajenog radnog vremena, uz naknadu iz sustava rodiljnih i roditeljskih potpora. Svrha tog prava je omogućiti roditelju veće vrijeme za brigu o djetetu, dok istovremeno ostaje djelomično aktivan na tržištu rada. Radnica ne može raditi prekovremeno, niti joj se mogu dati zamjene.

Mišljenje Ministarstva i praksa tumačenja propisa jasno isključuju mogućnost određivanja prekovremenog rada osobi koja koristi ovo pravo.
Svrha prava je zaštita djeteta i omogućavanje roditelju dodatne skrbi.

Čak i ukoliko radnica da pisani pristanak, poslodavac ne smije naložiti prekovremeni rad.

Radnici koja koristi pravo iz čl. 9. st. 1. točke 4. ne može se dodijeliti prekovremeni rad, ni zamjene ni uz njen pristanak. Takvo postupanje suprotno je svrsi instituta , ne smije se teretiti radnicu dodatnim poslovima u vrijeme kad koristi zakonom propisanu zaštitu radi skrbi o djetetu.